Župa Goranci
U 17. stoljeću spominje se župa Raška Gora: župnik je boravio u zabitnome planinskom naselju, što dalje od putova i Turaka. Podatak o tome da je mostarski župnik boravio u Podivačju kod Raške Gore zabilježio je makarski biskup fra Marijan Lišnjić za vrijeme svoga pohoda mostarskoj župi 1672. godine. To je bilo samo privremeno boravište župnika, koji se zapravo krio kod svojih župljana na prevelikome prostoru ondanje mostarske župe. Uskoro se cjelokupno katoličko pučanstvo iz Goranaca, kao i iz većega dijela Hercegovine, preseljava na područje pod mletačkom vlasti. Bilo je to tijekom Morejskoga rata (1684. – 1699.). Oko 1694. iseljenici iz Blata i Goranaca, pod vodstvom serdara i franjevaca, preselili su u gornju Cetinu, u okolicu Zadvarja i Vrgorca. Tada je župa Mostar bila ugašena.
Snažniji povratak na stara ognjišta počinje potpisivanjem Požarevačkoga mira 1718. godine. Goranci su dio prevelike župe Mostar. Župnik nema trajnoga boravišta, nego hoda od sela do sela i tajno slavi mise i dijeli sakramente. Od sredine 18. stoljeća (najkasnije 1768.) sjedište je župe u (Mostarskome) Gracu. Takvo je stanje ostalo više od sto godina. Konačno se od župe Gradac 1849. odijelila župa Mostar, a 1871. odcijepila se i župa Goranci. Pripala su joj i dva naselja župe Mostar: Sovíći i Planinica. Matične knjige vode se od osnutka župe do danas i sve su sačuvane.
1970-ih zbog nedostatka posla dolazi do iseljavanja i odlazak na ” privremeni rad” u srednju Europu, najviše u Njemačku postaje jedina opcija za mnoge Gorančane. Time selo Goranci postaju žrtva ruralno-urbane migracije. Mnogo mladih tijekom 1960-ih i 1970-ih napušta selo i nastanjuje se u Mostaru, udaljenom 13 km od sela. Današnje mostarsko predgrađe s naseljima Cim i Ilići, te gradska naselja Bijeli Brijeg, Vihovići i Orlac su naseljeni Gorančanima.
U Gorancima se nalazi župna crkva smještena u središtu sela te dva katolička groblja (Pod Jelom i Rajičevo groblje). Preko puta katoličkog groblja je i pravoslavno groblje. Goranci čine središnje mjesto župe u kojima se također nalazi župni ured. Župa Goranci osnovana je 27. travnja 1871. godine odvajanjem od župe Mostar, tj. Mostarskog Gradca. Župu čine sljedeća sela: Goranci, Sovići, Bogodol i Raška Gora. Župnici su preko jednog desetljeća kao podstanari stanovali kod svojih župljana u primitivnim slamnatim kućicama, a mise služili po grobljima. Gradnju župne kuće kao i crkve započeo je i dovršio župnik fra Jakov Kraljević (1880. – 1889.). Župna kuća oštećena je u ratu 1942. godine, a obnovljena je 1961. godine. 1968. je crkva temeljito obnovljena i nadograđen joj je zvonik. Zvono je postavljeno 1971. godine. Nova župna kuća građena je 1975. Danas je Goranačka župa Uznesenja BDM u sastavu Mostarsko-duvanjske biskupije, a župnik je fra Ivan Ivanda. U ovom kraju mnogo je gomila i gradina iz prapovijesnog doba, biliga – stećaka, groblja (starijeg i novijeg datuma), kužnih grobova, više kapelica. Župi pripada i Groblje mira na Bilima. Stara seoska škola, koja je tijekom rata (1992.) oštećena, od zapadnih donatora renovirana, danas stoji prazna.
Župna crkva
U blizini našeg parka nalazi se crkva i sjedište Goranačke župe.
Malo povjesnih činjenica:
Crkvu je također sagradio župnik fra Jakov Kraljević. Gradnja je započela 1883., a crkva je pokrivena 1884. godine. Novac za krov darovao je i car Franjo Josip I. (300 forinti). Crkva je zidana kamenom koji se poslije mise donosio s obližnjega brda Migura. Isti je župnik nabavio i zvono 1886. godine. Postavljeno je na drvene grede u blizini crkve početkom 1887. i tom je prigodom priređeno veliko slavlje u župi. Župnik fra Krešo Jukić temeljito je preuredio crkvu od 1968. do 1972. Tom je prigodom sagrađen i betonski zvonik, a na njega je postavljeno zvono nabavljeno 1886., kao i novo, kupljeno 1972. godine. Svi su radovi obavljeni u prigodi proslave 100. obljetnice župe (1871. – 1971.). Župnik fra Dinko Maslać sa župljanima je tijekom ljeta 1978. postavio novi, bakreni krov na crkvu sa snjegobranima i olucima. Župnik fra Marko Jurič je u jesen 2003. obnovio fasadu na crkvi i zvoniku, a 2005. elektrificirao zvono.
Na fra Jakova Kraljevića podsjeća kamena ploča s natpisom, koju je pronašao župnik fra Ferdo Boban 2008. godine. Na njoj stoji napisano:
Vječni spomen
svih zgradja
ovdi u Gorancim
o.fr. Jakova Kraljevića
1880.
Ostale značajnosti
U župi postoji čak petnaest grobalja, što je posljedica velike raspršenosti župe. Do 1975. u samo četirima grobljima bile su podignute kapelice. Danas na području župe ima više kapelica, što na grobljima, što malenih zavjetnih s kipovima svetaca. Ima i zvonika sa zvonom, kao i križeva na raskrižjima. Postoje i dvije područne crkve. Njihova izgradnja bila je posljedica velike udaljenosti
od župne crkve: područna crkva sv. Ante u Bogodolu udaljena je od župne 8 kilometara, a ona u Domazetima u Raškoj Gori, posvećena sv. Nikoli Taveliću, čak 13,7 kilometara. Crkva u Bogodolu sagrađena je 1965. godine. Zidana je kamenom, a pokrivena ciglom. Veličina: 12 x 7 m te apsida 1,6 x 3,2 m. Iznad apside je zvonik sa zvonom iz 1938. godine. Crkva u Raškoj Gori izgrađena je 1980. zalaganjem župnika fra Dinka Maslaća. Vrlo je skladna i ima lijep zvonik uz crkvu. Zvono je iz 1910., a prije je visjelo na drvenome zvoniku na čulici, udaljenoj od današnje crkve oko 200 metara. Kupili su ga mještani Raške Gore i goranačkoga zaseoka Čerek. Osobito je poznato misište na Bilima, gdje se misa slavila u skrovitosti tijekom turske vladavine, a običaj je do danas da se jednom godišnje na istome mjestu slavi misa.
Ovdje valja napomenuti da je prvu školu sagradio župnik fra Vencel Kosir, uz silne poteškoće, jer do župe nije bilo nikakve ceste, pa se sva građa iz Mostara morala nositi na leđima ili na konjima. Školska zgrada pokrivena je 10. listopada 1931. Fra Vencel je i prije i nakon izgradnje škole brojne opismenio, kako katolike, tako pravoslavce.
Preneseno s web stranice https://goranci.blogspot.com/2017/03/sematizam-zupe-goranci.html
Suvenir
Babajka